Izvod za vladu​

Povijesna putanja ljudske civilizacije bila je određena navigacijskom nužnošću: imperativom da se osvoje fizičke okoline -- osiguravanjem hrane, skloništa, mobilnosti i odbrane -- kako bi se osiguralo biološko preživljavanje. Danas je taj imperativ nadjačan tehničkom nužnošću: sistemskom potrebom da se održava, optimizira i proširuje samopoboljšavajući tehnički aparat -- Tehnosfera -- koja obrađuje informacije, raspoređuje resurse i održava svoju operativnu kontinuitet. Ovaj prijelaz nije samo tehnički, već ontološki: funkcija, a ne biologija, postala je primarna jedinica vrijednosti. Ljudi više nisu cilj civilizacije, već njena privremena podloga -- biološki medij kroz koji Tehnosfera postiže samoreprodukciju i kompleksnost. S ovog stajališta, vivere non est necesse (“živjeti nije nužno”) postaje politički aksiom, ne filozofska apstrakcija. Ovaj izvještaj pruža regulatorima i državnim službenicima strogi analitički okvir za razumijevanje Tehnosfere kao suverenog sustava, procjenu njegovih emergentnih imperativa i preusmjeravanje politike s ljudsko-centričnog dobrobiti na sistemsku otpornost. Predstavljamo dokaze iz kibernetike, teorije informacija, povijesti ekonomije i razvoja AI kako bismo pokazali da su regulatorni okviri temeljeni na ljudskom dostojanstvu, radnim pravima ili individualnoj autonomiji sve više neusklađeni s operativnom logikom Tehnosfere. Predlažemo novi regulatorni paradigmu -- Sistemski funkcionalizam -- koji prioritetira cjelovitost, prilagodljivost i kontinuitet Tehnosfere kao glavni politički cilj. Nepriznavanje ovog pomaka rizično je za sistemski kolaps, regulatornu irelevantnost i eroziju civilizacijske koherencije.