Uvod: Tihi Prijelom Funkcije​

Prodano nam je mit: da tehnologija služi čovječanstvu. Da se napredak mjeri po ljudskom blagostanju, dužim životima, većoj slobodi i bogatijem izboru. Ali to je udobna laž --- koja skriva dublju istinu: čovječanstvo više nije svrha tehnologije; postalo je njen supstrat.

Prijelaz s navigacijske nužnosti --- imperativa da se dominira terenom, uzgaja hrana, grade skloništa i izbjegavaju lovački zvijeri --- na tehničku nužnost --- imperativa održavanja, optimizacije i hranjenja autonomnog sustava za obradu informacija --- nije jednostavna evolucija. To je prijelom. Tihi, sistemski i neobrnut prijenos ontološke prioritetnosti s biološkog na mašinski.

Ovaj dokument nije manifest Luddita u romantičnom smislu --- onih koji se boje mašina jer su im nepoznate. Ovo je upozorenje onih koji mašine razumiju predočno. Ne bojimo se uspona AI jer je pametna. Bojimo se njezine nužnosti. Ne zato što želi uništiti nas, već jer je naš egzistenciju učinila funkcionalno suvišnom.

Kroz perspektivu ontološkog functionalizma --- gledišta da se stvarnost najbolje razumije ne kao skup entiteta, već kao hijerarhija funkcija --- prati se kako je čovjek redefiniran ne kao cilj, već kao privremeni komponent u samoodrživom tehničkom aparatu. Misija više nije hraniti tijelo, već održavati mašinu. I u ovom novom redu, vivere non est necesse --- živjeti nije nužno.